Filmovi posvećeni serijskim ubojicama u pravilu boluju od strahovitih stereotipa, a djela kao Se7en i The Silence of the Lambs su neke od rijetkih pozitivnih iznimaka. Pošto Untraceable prati napuhana reklamna kampanja u kojoj ga jedna od izjava kritičara povezuje sa kvalitetom prvog filma u kojem se pojavio Hannibal Lecter, morao sam se baciti na gledanje da vidim da li iole opravdava takvu usporedbu.

Priča je dosta jednostavna - serijski ubojica ubija ljude na način da ih snima i nudi live streaming na svojoj web stranici. Što ima više posjetitelja, to žrtva prije umire. U teoriji to može izgledati kao zanimljiva ideja, ali, s tehničke perspektive sama premisa filma ima nekoliko rupa veličine one ozonske.

Sramotno je vidjeti da u današnje vrijeme još postoje filmovi koji se rade misleći da je publika prepuna debila koji neznaju apsolutno ništa o tehnologiji. Rupa iz tehničke perspektive ima toliko da bi se mogla napisati knjiga pa tako ako se razumijete u tematiku praktički čitava priča pada u vodu i potapa se u dubinama oceana gdje bestragom nestaje.

Čovjek bi pomislio da će se pisac scenarija kao potpuna neznalica kada su u pitanju računala posavjetovati sa ljudima koji se u nešto ipak razumiju u svrhu stvaranja realnije priče kojoj nije namjera biti loša znanstvena fantastika. No, on je to ili napravio pa shvatio da mu sve pada u vodu ili ga nije bilo briga. U svakom slućaju, rezultat je bijedan i nudi potpuno iskrivljen pogled na stvarnost te opširnu reklamu za Windows Vistu.

Ako zanemarimo ove brutalne gafove ostaje nam ispodprosječan triler zanemarivih glumaca koji je trebao ići direktno na DVD i naći se na polici negdje među novitetima Stevena Seagala.