U ovom dokumentarcu glavnu riječ igra rekonstrukcija događaja koja prati priču tri britanska muslimana pritvorena u zloglasnom Guantanamo zatvoru. Pušteni su na slobodu dvije godine kasnije bez optužnice.

Uvjeti preživljavanja u zatvoru su prikazani kao katastrofalni, američki vojnici kao okrutni sadisti i čitava situacija kao jedan nesretan slijed događaja koji je završio blasfemično loše. Uistinu je strašno zamisliti da itko nevin mora proći kroz ovakvo mučenje koje opasno narušava ne samo fizičko već i psihičko zdravlje.

Iako apsolutno nisam ljubitelj rata niti podržavam postupke Busheve administracije, ono što me najviše smeta kod ovog dokumentarca je potpuni nedostatak objektivnosti. Naime, sve je prikazano previše crno/bijelo i jednostavno, a to tako u stvarnosti nikada nije. S druge strane, The Road to Guantanamo se temelji primarno na priči te nesretne trojke pa se mora gledati kao doživljaj ove blago rečeno neugodne situacije samo iz njihove perspektive. Iz tog vrlo jednostavnog razloga bi osobno ovo djelo daleko bolje doživio da se radi o dramskom ostvarenju bez pretenzija za dokumentarnom točnošću.

Svirepe postupke američke vojske (radi kojih su neki i kažnjeni) je nemoguće opravdati, a pošto je ova trojka puštena iz zatvora bez optužbe njihova priča je vjerojatno istinita. Momci su doduše sami krivi što su se našli na krivom mjestu u najgore moguće vrijeme. U savršenom svijetu bi bilo normalno očekivati da samo kriminalci nastradaju, u stvarnosti se odlazak u Afganistan vrlo kratko nakon napada na New York i uz očiti sukob na horizontu ne može shvatiti kao produkt racionalnog razmišljanja.

The Road to Guantanamo će neki doživjeti kao čistu istinu, dok će drugi smatrati da se radi o pretjeranoj dramatizaciji događaja kako bi se došlo do gledatelja. Nažalost, objektivnu istinu nećemo saznati nikada, ali uvijek možete pogledati dokumentarac pa prosuditi sami. Imajte na umu da se ne radi o remek-djelu, već o prosjećnom dokumentarcu koji je samo radi svoje tematike dobio veliku pozornost.