The Devil’s Rejects (2005)

Nakon House of 1000 Corpses koji je postavio novi standard kvalitete u već neinventivnom američkom horror žanru današnjice, majstor zanata Rob Zombie se vratio sa nastavkom koji nije trebao previše najava. Iako ovaj film definitivno nije horror ali ima nešto elemenata i definitivno nam prenosi nastranu vibru koja prati Rob Zombiea u njegovoj glazbi i filmovima.
Film istinski odiše sedamdesetima u apsolutno svakom obliku što je idealno za ovu priču. Fotografija je izvrsna, montaža je jednostavna a kamera podsjeća na trash serije iz tog doba.
Glumačka ekipa iza ovog filma je prepuna ljudi koji su kao stvoreni za bolesne uloge a najviše me se dojmio izvrsni William Forsythe kojemu je ovo jedna od boljih uloga. Toliko bijesa, želje za osvetom i čiste mržnje nisam osjetio u jednom liku već izuzetno dugo vremena.
The Devil’s Rejects je vizualno stilizirana groteska koja će zadovoljiti sve ljubitelje nasilja koji ne traže previše objašnjenja, ali mogu uživati u sitnim detaljima i krajnje bizarnim likovima na granici razuma.





