Jučer sam naletio na RTL-ovo izdanje popularne serije Sudnica. Gledao sam dosta epizoda Sudnice na Mediasetu jer mi je serija bila informativna, čovjek stvarno može izvući korisne informacije iz tuđih problema koji se krenu riješavati sudskim putem. Počeo sam gledati sa zanimanjem, nadajući se da je koncept preveden kako spada. Bio sam strašno naivan…

Sudnica nije samo ispodprosječno ostvarenje, to je istinski napad na ljudsku inteligenciju i vjerujem da postoji mogućnost da vam gledanje iste doslovce smanji IQ. Preporučam da ju svakako ne gledate prije nekog intervjua za posao, baš kao što vam nije dozvoljeno jesti prije operacije, rezultati bi mogli biti kobni.

Kada gledam sudionike ovog televizijskog genocida, imam osjećaj da sam nevidljivi svjedok ljetne škole glume za osobe s posebnim potrebama. Jedina razlika je što u stvarnom svijetu takve osobe imaju itekako bolje glumačke sposobnosti od ovih imbecila koje nam servira RTL. Shvatio sam u trenu da mi tiha jeza zvana Zabranjena Ljubav u usporedbi sa glumačkim masakrom Sudnice izgleda kao mokri utopijski san.

Nakon što sam pogledao Sudnicu, po glavi mi se počelo motati nekoliko pitanja. Da li je producent ove emisije prije ovog radnog mjesta sakupljao plastične boce po kontejnerima, pio velike količine lijekova protiv tri vrste terminalnog ludila i nikada u životu nije gledao TV? Koliki je postotak alkoholizma unutar RTL-a i da li on direktno utječe na stvaranje programa? Da li ono R u RTL znači Retardacija?

Ako je ovo najbolje što mogu napraviti, onda je bolje gledati privatnu Uzbekistansku televiziju koju uređuje izgladnjela obitelj slijepih poljskih miševa.