Kino Lika (2008)


Kraj.

Moram priznati da sam sa velikim očekivanjima otišao u kino. Ipak je to Matanić, jedan od rijetkih redatelja čije filmove uistinu cijenim i smatram da sam bogatiji kao osoba nakon što ih pogledam. Ovaj redatelj ima rijetku moć da gledatelja izbaci iz svakodnevnice i dotakne pričom tako da ga natjera da pogleda u samu dubinu svoje duše.

U malom selu usred ničega žive nesretna djevojka (Areta Ćurković), perspektivni nogometaš (Krešimir Mikić) i škrti seljak (Ivo Gregurević). Film prati ispreplitanje njihovih unutarnjih života i svakodnevnice sa besperspektivnom okolinom u kojoj su se našli usred glasanja za ulazak u EU.

Krešimir Mikić i Ivo Gregurević su zbilja odlični ali genijalna Areta Ćurković me naprosto osvojila. Odigrala je hrabru ulogu i utjelovila lika koje zrači beskrajnom tugom i nezadovoljstvom do granice boli. Kamera strateški prati osjećaje likova i pomno odabranim tehnikama naglašava ozbiljnost trenutka. Uživao sam u svakom kadru.

Moram priznat da dugo nisam doživio ovako snažan film koji me nekoliko puta pošteno naježio a na kraju gledanja ostavio sa težinom u prsima. Iako se radnja događa daleko od grada, od života na koji sam navikao, uspio sam se poistovjetiti sa likovima i osjetiti, bar na trenutak, kako se oni osjećaju. Kino Lika vam približava težak život u malom selu, neimaštinu, nedostatak ljudske topline, razumjevanja… Nikada nisam na filmu vidio tako brutalno tužno negiranje ljubavi, same biti onoga čemu svaka osoba u svom životu teži.

Kino Lika je pravi film, razlog zašto volim filmsku umjetnost i zašto imam snage pogledati tonu sranja tražeći one rijetke filmove vrijedne pažnje. Hrvatska je sretna što ima Matanića a vi napravite ispravnu stvar i pogledajte “Kino Lika” u kinu. Zar postoji bolji način da se podrži ovakav film?

(Ne) gledati #11

Slijedi presjek nekoliko filmova koje sam pogledao ali o kojima neću pisati osvrt. Evo nekoliko crta da vidite jel ih se isplati pogledati ili ne.

  • What Happens in Vegas (2008) - Vrlo prosjećna romantična komedija koju mogu preporučiti samo hardcore ljubiteljima žanra.
  • Kung Fu Panda (2008) - Odlična animacija i dobra priča koja osigurava kvalitetnu zabavu. Na kraju sam poželio da traje još malo.
  • Iron Man (2008) - U zadnje vrijeme sam šokiran kvalitetom filmova vezanih za super heroje. Prvo me osvojio The Dark Knight a sada Iron Man. Nije na razini Nolanovog Batmana ali i dalje je dobar. Ako volite akcije svakako pogledajte.
  • Postal (2007) - Iako je u pitanju Uwe Boll a film je lagano bizaran, mogu reći da je gledljiv i da sam ga bez problema pogledao do kraja. Fanovi trasha bi trebali ovo gledati pod obavezno, čak se Uwe zajebava na vlastiti račun.
  • Sex and the City (2008) - Film je daleko od kvalitete serije i uništili su ga lošom pričom, odurnom romantičnom glazbom iz marketa i potpuno neopravdano dugim trajanjem. Šteta.

RTL: Punom Parom

Autor: HorrorHR - više o njemu na kraju posta.

Volim jesti, obožavam kuhati i uživam u kulinarskim reality showovima ala “Hell’s Kitchen” legendarnog Gordona Ramseya i Top Chef kojega vodi Padma Lakshmi, bivša žena “prokletog” Salman Rushdiea. Svaki show je zanimljiv na svoj način, te se iz njih može dobiti pokoja dobra ideja plus što vas svako gledanje malo po malo približava frižideru :)

Ne gledam previše domaće TV kanale, ali sam na RTL-u naletio na emisiju Punom Parom koja se vrti u nepopularnom terminu od 19:30-20:00. Kako informativne potrebe riješavam CNN-om, dnevnim novinama i web sajtovima, nije mi bio bed prebaciti se sa dnevnika da vidim što se to kuha na RTLu.

RTL je vrhunsko mjesto za produkciju lošeg domaćeg proizvoda. Većinu stvari što uzmu u ruke potpuno ubiju, pa je tako i ovaj “kulinarski reality show” dno dna koje nervira čak i ljude poput mene koji radi trasha vole pogledati raznorazne izbore “ljepotica”, lažne sudnice i serijal poput Krim Tim 2 za kojeg ne mogu nači riječ da ga opišem.

Koncept: 5 kuhara u tjednu se natječe za titulu pobjednika tog ciklusa. Dignu neku lovu (mislim oko 5 tisuća kuna) i iskreno nemam pojma da li odlaze dalje u neko kvazi finale sezone prikazivanja. Svaka osoba je zadužena za jedno jelo (hladno i toplo predjelo, glavno jelo, desert) uz to da je peta individua konobar. Svoje obroke prvo isprobavaju u osami (+TV ekipa) svojih stanova i kuća te kasnije u kuhinji restorana Yaxx. Nakon obavljenog posla hranu prezentiraju žiriju koji ih ocijenjuje.

Setup: Kao fora je ala Hell’s Kitchen na ultra mikro razini - imaju strogog šefa sale i kuhara koji ih nadgledaju. Šef sale je još na mjestu, ali glavni kuhar (23 godine - ne staža nego života) previše glumi. Pokušava biti normalan uz sve te dileje (većina), ali te fore ala “danas vam neću ništa pomagati” i konstantno iscenirano dizanje glasa djeluju mega loše i lažno. Jednostavno nije uvjerljivo, a ni kandidati ga baš ne šljive. Uz to, dok sam ja gledao baš je pomagao jednoj osobi (sasvim slučajno nekoj hot djevojci) uz obavezno potenciranje “odnosa” od strane montaže i spikera.

Hrana: Ova stvar koja bi trebala biti važna je totalno minorizirana. Detalji oko recepata i pripravke su odrađeni prilično jednostavno te se više vremena troši na bezvezne diskusije, lošu međusobnu zajebanciju i “veliki tren” pružanje hrane žiriju.

Žiri: O moj bože. Ulaze ljudi u restoran, parovi, cure, dečki, od svake dobne skupine po malo. Šef sale ih referencira kao stalne goste restorana, a oni upućeniji u RTL-ove proljeve poput Sudnice među likovima će naći fabulozne statiste iz spomenutog sudske sapunice. Ponajviše se ističe srednjovječni čovjek sa fubalerkom kojega se iz Sudnice pamti kao lika privatnog istražitelja koji je svako toliko upadao u sudnicu sa ekskluzivnim informacijama. Iskreno se nadam da svi članovi žirija, tj. posjetitelji za vrijeme snimanja emisije, nisu statisti jer kako onda objasniti da je neka cca 22-godišnja djevojka za večerom u emisiji proslavila svoj rođendan. Nadam se da stvarno nema ljudi koji bi rođendan proveli u petorazrednom polureality TV showu…

Uz sve što mi u ovom 25-minutnom dnevnom konceptu ne paše je dodatno utjecala neka starija žena izgledom slična Raymondovoj majci oštrokondži iz “Everbody Loves Raymond”. Osim što je bila brutalno naporna sa svojim urlanjem, deranjem, pjevanjem, zgadila mi se dok je stalno lizala prste tokom kuhanja. Katastrofa!

Krećem punom parom što dalje od ovog TV ispljuvka…

Autor ovog posta je opet ovdje kao gost bloger, ranije se raspisao o emisijama Nova Lova i Nova TV Provjereno. Majstor stoji iza stranice HorrorHR, primarne destinacije za sve horror entuzijaste. Tamo možete brzo napraviti listu filmova koje valja pogledati čitajući osvrte, dočekati će vas svježe vijesti iz podzemlja filmske umjetnosti a ako ste za raspravu, zasucite rukave i ubacite se u diskusije koje se odvijaju na vrlo aktivnom forumu.

« Prije · Kasnije »