Slijedi presjek nekoliko filmova koje sam pogledao ali o kojima neću pisati osvrt. Evo nekoliko crta da vidite jel ih se isplati pogledati ili ne.

• What Happens in Vegas (2008) - Vrlo prosjećna romantična komedija koju mogu preporučiti samo hardcore ljubiteljima žanra.
• Kung Fu Panda (2008) - Odlična animacija i dobra priča koja osigurava kvalitetnu zabavu. Na kraju sam poželio da traje još malo.
• Iron Man (2008) - U zadnje vrijeme sam šokiran kvalitetom filmova vezanih za super heroje. Prvo me osvojio The Dark Knight a sada Iron Man. Nije na razini Nolanovog Batmana ali i dalje je dobar. Ako volite akcije svakako pogledajte.
• Postal (2007) - Iako je u pitanju Uwe Boll a film je lagano bizaran, mogu reći da je gledljiv i da sam ga bez problema pogledao do kraja. Fanovi trasha bi trebali ovo gledati pod obavezno, čak se Uwe zajebava na vlastiti račun.
• Sex and the City (2008) - Film je daleko od kvalitete serije i uništili su ga lošom pričom, odurnom romantičnom glazbom iz marketa i potpuno neopravdano dugim trajanjem. Šteta.

Autor: HorrorHR - više o njemu na kraju posta.

Volim jesti, obožavam kuhati i uživam u kulinarskim reality showovima ala “Hell’s Kitchen” legendarnog Gordona Ramseya i Top Chef kojega vodi Padma Lakshmi, bivša žena “prokletog” Salman Rushdiea. Svaki show je zanimljiv na svoj način, te se iz njih može dobiti pokoja dobra ideja plus što vas svako gledanje malo po malo približava frižideru :)

Ne gledam previše domaće TV kanale, ali sam na RTL-u naletio na emisiju Punom Parom koja se vrti u nepopularnom terminu od 19:30-20:00. Kako informativne potrebe riješavam CNN-om, dnevnim novinama i web sajtovima, nije mi bio bed prebaciti se sa dnevnika da vidim što se to kuha na RTLu.

RTL je vrhunsko mjesto za produkciju lošeg domaćeg proizvoda. Većinu stvari što uzmu u ruke potpuno ubiju, pa je tako i ovaj “kulinarski reality show” dno dna koje nervira čak i ljude poput mene koji radi trasha vole pogledati raznorazne izbore “ljepotica”, lažne sudnice i serijal poput Krim Tim 2 za kojeg ne mogu nači riječ da ga opišem.

Koncept: 5 kuhara u tjednu se natječe za titulu pobjednika tog ciklusa. Dignu neku lovu (mislim oko 5 tisuća kuna) i iskreno nemam pojma da li odlaze dalje u neko kvazi finale sezone prikazivanja. Svaka osoba je zadužena za jedno jelo (hladno i toplo predjelo, glavno jelo, desert) uz to da je peta individua konobar. Svoje obroke prvo isprobavaju u osami (+TV ekipa) svojih stanova i kuća te kasnije u kuhinji restorana Yaxx. Nakon obavljenog posla hranu prezentiraju žiriju koji ih ocijenjuje.

Setup: Kao fora je ala Hell’s Kitchen na ultra mikro razini - imaju strogog šefa sale i kuhara koji ih nadgledaju. Šef sale je još na mjestu, ali glavni kuhar (23 godine - ne staža nego života) previše glumi. Pokušava biti normalan uz sve te dileje (većina), ali te fore ala “danas vam neću ništa pomagati” i konstantno iscenirano dizanje glasa djeluju mega loše i lažno. Jednostavno nije uvjerljivo, a ni kandidati ga baš ne šljive. Uz to, dok sam ja gledao baš je pomagao jednoj osobi (sasvim slučajno nekoj hot djevojci) uz obavezno potenciranje “odnosa” od strane montaže i spikera.

Hrana: Ova stvar koja bi trebala biti važna je totalno minorizirana. Detalji oko recepata i pripravke su odrađeni prilično jednostavno te se više vremena troši na bezvezne diskusije, lošu međusobnu zajebanciju i “veliki tren” pružanje hrane žiriju.

Žiri: O moj bože. Ulaze ljudi u restoran, parovi, cure, dečki, od svake dobne skupine po malo. Šef sale ih referencira kao stalne goste restorana, a oni upućeniji u RTL-ove proljeve poput Sudnice među likovima će naći fabulozne statiste iz spomenutog sudske sapunice. Ponajviše se ističe srednjovječni čovjek sa fubalerkom kojega se iz Sudnice pamti kao lika privatnog istražitelja koji je svako toliko upadao u sudnicu sa ekskluzivnim informacijama. Iskreno se nadam da svi članovi žirija, tj. posjetitelji za vrijeme snimanja emisije, nisu statisti jer kako onda objasniti da je neka cca 22-godišnja djevojka za večerom u emisiji proslavila svoj rođendan. Nadam se da stvarno nema ljudi koji bi rođendan proveli u petorazrednom polureality TV showu…

Uz sve što mi u ovom 25-minutnom dnevnom konceptu ne paše je dodatno utjecala neka starija žena izgledom slična Raymondovoj majci oštrokondži iz “Everbody Loves Raymond”. Osim što je bila brutalno naporna sa svojim urlanjem, deranjem, pjevanjem, zgadila mi se dok je stalno lizala prste tokom kuhanja. Katastrofa!

Krećem punom parom što dalje od ovog TV ispljuvka…

Autor ovog posta je opet ovdje kao gost bloger, ranije se raspisao o emisijama Nova Lova i Nova TV Provjereno. Majstor stoji iza stranice HorrorHR, primarne destinacije za sve horror entuzijaste. Tamo možete brzo napraviti listu filmova koje valja pogledati čitajući osvrte, dočekati će vas svježe vijesti iz podzemlja filmske umjetnosti a ako ste za raspravu, zasucite rukave i ubacite se u diskusije koje se odvijaju na vrlo aktivnom forumu.

Svima je poznato da je The Dark Knight doživio nezapamćen uspjeh na kino blagajnama a samu premijeru je pratio tako ogroman hype da sam tek sada pogledao film. Problem je bio i u Cinestaru koji ima reklame prije filma i pauzu za vrijeme filma, pa se na kraju odlazak na projekciju pretvara u trošenje pola dana a to mi se uopće nije dalo. No, izdržao sam i pogledao film, a sada pišem osvrt iako su ga već napisali ama baš svi, čak i glazbeni kritičari :)

Kao prvo i osnovno moram napomenuti da nisam neki fanatik za super herojima. Štoviše, nikada nisam čitao takve stripove niti shvaćao gotovo religijsku fascinaciju koju neki ljudi imaju prema muškarcima u tajicama koji skaču po zgradama i imaju neke neuobičajene moći. To me naravno nije spriječilo da gledam sve Batman filmove koji su do sada izašli i ne znači da na njih gledam negativno, već sam samo vjerojatno više objektivan nego klinci od 12 godina koji su impresionirani eksplozijom ili crnim kostimom.

Jedno je sigurno, čitav film na leđima uvjerljivo nosi pokojni Heath Ledger. Iako je nastala masovna histerija nakon njegove smrti pa su mnogi pretjerivali izjavama da je to gluma vrijedna Oscara, čovjek je Jokera utjelovio genijalno i da nije bilo njega film bi ostavio daleko lošiji dojam.

The Dark Knight je vizualno uistinu lijep i redatelj Christopher Nolan je vrhunski odradio golem posao. Utjecaj filmova kao Heat se pokazao velikim i atmosfera je pogođena u potpunosti te nakon ovog filma neki od prijašnjih Batmana izgledaju skoro pa smiješno. Dijelovi su snimani IMAX kamerama tako da će se ovaj film apsolutno isplatiti gledati u IMAX kinu, svakome ko ima priliku sprema se nezaboravno iskustvo.

Da ne ispadne da film samo hvalim moram reći da me malo izmorio. Minimalno 15 minuta se moglo odrezati a rezultat bi bio daleko dinamičnije djelo. Također mi nije jasan Batmanov govor, koristi neki rašpav glas koji iritira i djeluje jeftino. Priča boluje od nekoliko rupa i nelogičnosti ali sve skupa drži vodu pošto je ovdje ipak riječ o super heroju, neke stvari moraju biti pojednostavljene.

Ako gledamo The Dark Knight unutar akcijskog/SF žanra, onda se radi o jednom od najboljih ostvarenja koja sam imao prilike gledati. S druge strane, činjenica da je u vrijeme pisanja na IMDb po glasovima treće najbolje djelo u povijesti filma, pokazuje da je marketing izveden kako treba. Film jeste dobar, ali stavljati ga u isti rang sa velikanima kao što su The Godfather ili Apocalypse Now nije samo neprimjereno, već i pokazatelj da većina glasačke publike danas nije upoznata sa kinematografijom i nema razvijene standarde kada je u pitanju film. Ako samo pogledate šta se nudi u kinima širom Hrvatske, jasno mi je i zašto.