P2 (2007)
Očiti psihički bolesnik drži kao taoca mladu poslovnu ženu u podzemnom parkingu zgrade neke velike korporacije usred New Yorka. Znam što mislite - već viđeno, dosadno, teško da će na nešto ličiti. Isto sam mislio i ja već na samom početku.
Autori ovog filma apsolutno nisu svjesni činjenice koliko je zapravo teško održati kvalitetan dijalog i čvrstu priču kada je u pitanju samo nekolicina likova od kojih su samo dva u centru pažnje tijekom čitavog filma. Dinamike nema a radnja je na granici medvjeđeg sna.
Scenarij je hrpa zbrkanih situacija i dijaloga koje kao da je pisao teški amater, glumci flertuju s uvjerljivošću ali ne uspjevaju uvjeriti gledatelja niti na trenutak. Zanimljivo je kako su svi stereotipi prozaičnih manijaka iz loših trilera zadnjih 20 godina prebaćenih u samo jedan film.
P2 je toliko beskrajno nezanimljiv, dosadan i predvidljiv da mi je iskreno žao što sam na njega potrošio vrijeme.
