Postoje gledatelji koji provode čitavo svoje vrijeme gledajući samo najzahtjevnija djela filmske umjetnost. Zatim su tu klinci koji padaju ko kruške na spektakularne specijalne efekte i superheroje koji spašavaju svijet svako jutro prije doručka. Postoje ovisnici o akcijama, srcedrapateljskim romantičnim komedijama i, naravno, horrorima svih vrsta i podvrsta. Ali to nije sve. Negdje, duboko u srcu svakoga od nas postoji jedna mala crna zvijer koja se urnebesno smije, kao Stripy, na samu pomisao da će imati priliku gledati nešto poput Baywatch Nights…

Uzgajivači tih nastranih malih stvorenja u Hrvatskoj odlučili su istupiti u javnost i predstaviti vam svoj plan za svjetsku dominaciju koji kreće iz Varaždina… svake godine u 9. mjesecu. Dame i gospodo, prestavljam vam dinamični duo koji čine Jura i Martin, iskusne nindže sa Balkana koji su poznate po držanju rekorda u navođenju činjenica o životu Chuck Norrisa, naprednom vezanju malezijskih čvorova te (zloj) organizaciji Trash Film Festivala.

Kako je nastala ideja za Trash Film Festival?

Jura: Ideja je nastala za stolom uz pivicu- kao i većina najboljih ideja u povijesti. Nas nekoliko prijatelja smo u ljeti 2004 snimili film “Izdaja u Novalji”. Nakon tog filma, uz kojeg se vezala oznaka trashy krimić, htjeli smo nastaviti… Naše ambicije su bile usmjerene na snimanje filmova prvenstveno, ali dok smo razgovarali o budućim projektima netko od nas je spomenuo da bi mogli napraviti festival trash filmova!

Riječ trash već je bila udomaćena i s osmijehom smo je izgovarali kad bi spominjali Chuck Norrisa, Hasselhoffa ili Samanthu Fox! Nije bilo sumnje u to da je trash festival ono prijeko potrebno našem narodu…

Kako ste pokrenuli projekt?

Jura: Martin i ja smo odmah prionuli osnivanju udruge kako bi stvorili formalne temelje za festival. U tom trenutku smo imali još 5-6 entuzijasta koji su nas moralno podržavali i koji su kužili da trash pruža ogromne mogućnosti za dobru zezanciju. Ipak većina je mislila da smo prolupali.

Ključni moment je bio kad nas je Tomislav Šipek povezao sa Slobodanom Runjakom koji je tada bio voditelj kina Kult. Runjak je odmah shvatio da nismo prolupali nego da se radi o odličnoj ideji. Ideju smo tokom proljeća razradili - odlučili smo da će se nagrada zvati Zlatna Motorka i da će festival biti napravljen glamurozno i kičasto, bez pretencioznosti, nešto kao anti-motovun.

Martin: Najiskrenije bi bilo reći da je festival još uvijek u procesu pokretanja jer, iako smo napravili dva izdanja, još uvijek sve radimo volonterski. Za pokretanje takvog projekta potrebno je puno novaca i energije. A mnoge firme koje smo kontaktirali, odbacili su nas djelomično zbog toga što se festival odvija u Varaždinu, a djelomično zbog naziva trash koji izaziva sumnju u kvalitetu projekta.

S kojim problemima ste se susreli i kako ste ih riješili?

Jura: Bila su 3 velika problema: Kako ćemo nabaviti filmove? Kako ćemo poplaćati troškove (reklamne letke, plakate, zaštitare, koncerte i sve ostale stavke)? Kako ćemo se probiti u medije?

Martin: Prva stvar koju je trebalo osigurati su filmovi! Okrenuli smo se amaterskoj produkciji. Pokrenuli smo web stranicu (na besplatnoj mambo platformi, naravno) i po forumima razglasili da su počele prijave filmova za Trash Film Festival. Ponašali smo se kao da taj festival postoji oduvijek i zauvijek. Na kraju smo imali i previše filmova. 75% filmova uvijek stiže zadnji tjedan natječaja.

Lova

Jura: Financije su drugi veliki problem. Festival se približavao i nas je hvatala panika. Teško je biti hladnokrvan kad znaš da će troškovi biti nekoliko desetaka tisuća kuna, a ti nemaš ni kune. Bilo nas je strah da nećemo imati ni filmova ni posjetitelja.

Veliku financijsku stavku riješili smo kad je Veleučilište u Varaždinu pristalo na neku vrstu partnerstva s festivalom. Dogovor je bio: Veleučilište će tiskati sve potrebne materijale, a mi ćemo za vrijeme festivala osigurati promociju novog studijskog smjera “Multimedija, oblikovanje i primjena”. Veliku ulogu u tome imali su bivši dekan Blago Spajić i voditelj studija Damir Vusić. Trebali su i studenti prezentirati neke svoje radove, ali to nam prve godine nije uspjelo. Suradnja s Veleučilištem ipak se nastavila i ove godine, i to mnogo aktivnije, pa su studenti napravili izložbu fotografija na temu “Borilački gard u službi govora tijela”.

Martin: Da se vratimo na prošlu godinu: umjesto novcima, mnogi su nam pomogli donacijama u naturi, recimo grad nam je dao gradsku binu. Mnogi prijatelji su uskočili kad je trebalo našto prevoziti, ili su nam posudili potrebne rekvizite.

Novinari

Jura: Treći problem - “proboj u medije” - pokušali smo riješiti cjelogodišnjom kampanjom. Snimili smo pjesmu “Streets are inviting us” koja je zapravo obrada hita Crvene Jabuke “Zovu nas ulice”, na brit-englishu. Zatim smo snimili i spot u kojem se pojavljuju Darth Vader, Freddy Mercury, Drakula i sl. koji je također izazvao određenu pažnju novinara.

Martin: Ključno je bilo kad smo sa Indexom dogovorili medijsko pokroviteljstvo! Broj posjeta je naglo skočio i onda su filmovi počeli pristizati. A napravili smo i dobru pressicu.

Jura: Da, press konferenciju smo organizirali na odlagalištu krupnog otpada i to je bilo dosta simpatično i vizualno atraktivno. To je bilo u srpnju i stvari su počele poprimati ozbiljne razmjere.

Martin: Ali novinari još uvijek misle da smo mi hrvatska inačica “zlatne maline”.

Potpora grada

Martin: Na presici 2006 su sudjelovali varaždinski dogradonačelnik Ivan Mesek i akademski glumac Marinko Prga koji je pristao biti član žirija. Mesek, koji je inače akademski slikar, jako se zainteresirao za cijelu priču shvativši da je Trash Film Festival velika turistička atrakcija i da može biti protuteža ozbiljnim baroknim večerima. Od tog trenutka Mesek nam je bio velika podrška.

Jura: Da, iako je financijska potpora grada i više nego skromna, suradnja s gradom u očima novinara i sponzora, ima nekakvu težinu. Od tog trenutka više nitko nije sumnjao da će se festival u rujnu ipak održati. Oko Martina i mene okupilo se 10-15 ljudi koji su dali i zadnju kap znoja za festival. Jedina plaća nam je bila dobra zabava. Cjelogodišnja kampanja oduzima puno energije i vremena, ali to nas je jako povezalo. I mislim da za razliku od ostalih festivala, Trash ima najbolji organizacijski odbor - to su ljudi koji zbilja vole svoj festival!

Koliko se radova obično prijavi na festival? Koje teme dominiraju?

Jura: Prve godine prijavilo se oko 50 filmova, a druge oko 60. Na oba izdanja su dominirali horori.

Martin: A očekivali smo najviše borilačkih!

Na temelju čega odabirete šta će se prikazati?

Jura: Zajedno gledamo filmove i ocjenjujemo ih. Obično se dobro nasmijemo i onda znamo da je film dobar. Pogotovo ako ima loše izvedenih tučnjava i filmskih trikova. Ako nakon par minuta počnemo pljuvati po filmu, znači da mu se loše piše.

Martin: Ja vodim brigu o filmovima, podižem ih na pošti i obično ih prvi pogledam. Onda ih proslijedim Prgi i Juri. Prga ima najviše standarde, ali se nas dvojica uvijek složimo. Jura podilazi varaždinskoj publici, i pokušava progurati “domaće filmove”, čak i kad su snimljeni mobitelom.

Jura: Nas trojica radimo neku predselekciju i tek onda organiziramo gledaonicu. Jer ima filmova koje stvarno treba izbjeći. U ove dvije godine pogledali smo stvarno puno smeća.

Martin: Grozno

Jura: Imperativ festivala glasi: film ne smije biti dosadan.

Martin: Izbjeći art pod svaku cijenu…

Koje sadržaje Trash Film Festival nudi osim prikazivanja filmova?

Jura: Filmovi predstavljaju samo 50% onoga što naš festival nudi. Prvenstveno mislim na jednu glamuroznu atmosferu. Cijeli festival je iluzija nečega što biste mogli doživjeti samo na dodjeli oskara. Ideja je ta da filmaš-amater osjeti kako je to biti na velikom festivalu. Dodjela Zlatnih Motorki je važan događaj - tu ni jedan detalj ne prepuštamo improvizaciji. Sve je pomno planirano i režirano. Prije festivala snimamo skečeve, radimo scenarij za dodjelu i imamo nekoliko proba.

Martin: Tu su naravno koncerti i predavanja, koji privuku određeni dio publike. Pretprošle godine smo imali Crno Perje, a prošle Danijela Popovića i Queen Real Tribute. Popović je bio pun pogodak, iako smo se bojali reakcija. Pripremili smo mu limuzinu i svečani doček, a na binu smo mu stavili plesačice.

Jura: Danijel je zakon! Bendovi s porukom ne dolaze u obzir. Publika se mora zabaviti. Jer trash predstavlja ono najgore i najbolje istovremeno- ono budalasto što se konzumira s osmijehom na licu. Tu ne smije biti “pametovanja”.

Martin: Da, ali imali smo edukativnih predavanja! O specijalnim efektima, o vampirima, o kriptozoologiji i sl. Tako da nije u pitanju samo zabava :)

Trash Film Festival je ove godine bio dosta prisutan u medijima. Da li je žešća promocija donijela i veću posjetu?

Jura: Drugo izdanje festivala smo bolje pripremili. Pametnije smo raspodijelili poslove, pa je i rezultat bio puno bolji. Broj posjetitelja je narastao na 2500, što je respektabilna brojka za trodnevnu manifestaciju u kinu koje ima 120 sjedala.

Martin: A i Danijel je tu odigrao svoju ulogu. Na Red Carpetu su pričali više o njemu nego o našem festivalu. Ali sve je to nama reklama.

Koji su vam planovi za budućnost festivala? Možemo li ove godine očekivati neke novosti u odnosu na prijašnje godine?

Jura: Koncepcija ostaje ista. Puno glamura i puno zabave. Ipak, organizacija će biti čvršća i bolja. Tehnički dio festivala zahtjevniji. Planiramo improvizirati još jednu dvoranu, jer ova jedna sa 120 sjedala nikako nije dovoljna.

Martin: A planiramo i užu suradnju s našim glavnim sponzorom FIMA Validus. Možda gostovanja u Sarajevu i Beogradu.

Ovaj intervju je napravljen za Film/TV i baš kao i ostatak sadržaja ovog bloga, bez eksplicitnog dopuštenja ne može se staviti nigdje drugdje bez moje eksplicitne dozvole. Linkovi su naravno dobrodošli :)