Autor: Ribac - više o njemu na kraju posta.

Pomislit će te “Oh ne, još jedna ekranizacija igrice!” i odmah okrenuti glavu na drugu stranu. I nećete biti u krivu, ovo je još jedna ekranizacija igrice, no međutim okretanje glave možda bude greška.

Radnja je jednostavna i nema kvazi filozofiranja oko girl powera kao npr. u oba dijela Charlie’s Angels. Na nepoznatom otoku odvija se turnir koji je okupio najbolje poznavatelje borilačkih vještina u svijetu. Pobjednik osvaja 10 milijuna dolara a među natjecateljima iz cijelog svijeta nalazi se pet zgodnih djevojaka. Postoje i podradnje, no njima nije cilj produbiti glavnu radnju, već samo omogućiti gledateljima da se u sred filma ne pitaju “A od kud se sad oni znaju?”. Naravno postoji i jedna velika misterija koja će, za promjenu, teoretski jednog dana biti tehnološki i izvediva, no najvjerovatnije sa manje CGI efekata.

Kao takav film ukratko opisuje rečenica . Soundtrack je nabrijan fuzijom elektronike i rocka (očekivano, ali ne i naporno), a najbolje ga predstavljaju Bodyrockers sa pjesmom I like the way you move. Zakoni fizike vrlo često zakazuju, a gluma je na razini. Nemojte očekivati oskarovske izvedbe, ali niti čitanje sa blesimetra. U glavnim ulogama su Jaime Pressly, Devon Aoki, Natassia Malthe, Sarah Carter te na ekranima sve više prisutna Holly Valance. Iz priloženog se vidi da su tim gospodičnama fantastičan izgled i kondicija kao svakodnevno ustajanje iz kreveta normalna stvar te da je ciljani dio publike bio muškog roda.

Međutim da se ženski dio publike ne bi osjećao zapostavljenim, kao par oglednih primjeraka stavljeno je i nekoliko glumaca zavidne fizičke spreme i brzo zaboravljivih imena. Ipak postoje i tu iznimke. Alfa-mužjak je Eric Roberts koji glumi standardnog zlikovca, ali srećom nitit jednom nije imao napadaje evil smjeha. Glavni ljepotan je Matthew Marsden koji glumi partnera gđici Valance i sa njom kuje pljačku. Kao trećeg bih izdvojio Silvija Šimca, samo zato što je naše gore list.

Osobno, očekivao sam trash koji ću popljuvati, no na kraju me dočekala lagana razbibriga i predah od “velikih” filmova koji uobičajeno dolaze u ovo doba godine (čitaj: pred Oscar-a). DOA je nepretenciozna akcija koja ne pokušava biti nešto što nije pa ako želite na sat i pol isključiti mozak toplo preporučam.

Nakon što je prvi post gostujućeg blogera prošao itekako zapaženo, s radošću mogu objaviti da guest list raste pa se od danas na njemu nalazi i Ribac, autora bloga Tko živ, tko Ribac koji se ovdje pojavljuje prvi, a nadam se ne i zadnji put.

Svi koji ste zainteresirani objaviti kvalitetan osvrt nekog djela o kojem se još nisam raspisao, svakako mi se javite.