Bračni problemi, kriza identiteta, otkrivanje novoga sebe… sve to zvuči kao recept za uspjeh ako se pravilno izbalansira. Nažalost, iako Chaos Theory ima prave sastojke, oni samo površno funkcioniraju jer scenarij jednostavno ne drži vodu. Gledalj može donekle povjerovati radnji i osjećajima likova sve do zadnjih 20-ak minuta kada sve spektakularno pada u vodu.

Ni sam scenarista izgleda nije znao šta želi reći pa je tako napravio neuvjerljive i kontradiktorne likove koji su u jednom trenutku emocionalno retardirani, u drugom iskusni vladari svojih emocija koji doživljavaju prosvjetljenje, dok kasnije kao da zaboravljaju šta se upravo dogodilo i kako bi se trebali osjećati. Sve u svemu vrlo površno i nezanimljivo.