Casino Royale (2006)

Novog Bonda je od same najave pratila velika kontroverza pošto se tražio novi glumac. Kada je konačno odabran, stvorila su se dva tabora. Neki ga vole, neki ga mrze, a meni je Daniel Craig čudan izbor.
Neupitno je da čovjek zna glumiti, opako izgleda i stvoren je za nasilnog akcijskog junaka. Ali to nije James Bond. Ponaša se kao nadrkani izbacivač sa viškom testosterona tako da je englesku uglađenost i elegenciju zamijenila sirovina od čovjeka koji izgleda kao slavonski pastir s početka 20. stojeća. Zabavno mi je pročitati kako ga neki smatraju dobrim zato jer se opako mlati. Ljudi moji, Jackie Chan bi mu jaja objesio kao naušnice a bio bi očajan Bond, baš kao i The Rock ili Bob Sapp.
Akcija je žestoka i scenarij obiluje pompoznim pretjerivanjem. Naš junak radi mali genocid i izvodi morbidno opasne akrobacije istovremeno ostajući apsolutno nedodirljiv. Drago mi je vidjeti da je barem jedan dio tradicije (koja s godinama dobiva sve više na nerealnosti) nije izbrisan. S druge strane, ovaj Bond nema još dvije od glavnih odlika starih filmova a to su obilje gadgeta i seksualnu napetost opakih Bond djevojaka. Čovjek bi rekao da je od pravog Bonda ostalo samo ime.
Režija je vrlo dobra baš kao i montaža koja akcijske sekvence dovodi do savršenstva. Soundtrack je pogođen i uvjerljivo diže cjelokupnu atmosferu filma. Dužina predstavlja problem, nije lako pogledati 144 minute bez da se poželi rezati scene.
Da Casino Royale nema nikakve veze s James Bond serijalom bio bi mi dobar, ovako ga prati velika povijest s kojom se nikako ne može nositi. Jedno je unaprijediti ili rafinirati a drugo pokušati prodati nešto sasvim novo pod istim imenom. Ako su htjeli moderniju vrstu špijuna mogli su isto tako npr. xXx proglasiti inovativnim Bondom.





