Balcancan je jedno epsko putovanje koje karakterizira velika količina humora, bizarni likovi i savršen scenarij.

Jedan od glavnih sastojaka ovog filma je perfektna glazba koju je napisao Kiril Dzajkovski. Radi se o jednom od boljih soundtrackova koje sam ikada čuo. Toliko je utkan u cijelu priču da bi cjelokupni film bez njega bio potpuno gol.

Izvrsna kostimografija i lijepo profilirani ambijenti stvaraju bajkovit ugođaj koji odiše Balkanom u gotovo svakoj sceni.

Montaža je izvrsna, koristi se mnoštvo brzih rezova što inače obožavam vidjeti. Fotografija je prekrasna i cjelokupni vizualni dojam je na najvišoj razini.

Neki likovi su nadrealni i karikirani taman do razine koju zahtjeva ovako čudna priča. Glumci su pogođeni od prvog do zadnjeg a legenda ovoga filma je zasigurno Vlado Jovanovski koji u svom liku utjelovljuje pacifistu, paranoika i jednostavno dobrog čovjeka.

Interesantno je vidjeti kako je autor na efikasan način u vrlo kratkim crtama popljuvao rat i pokazao iz relativno neutralnog kuta njegovu besmislenost.

Značajnu ulogu u ovom filmu igra i naša slatka birokracija, sila koja određuje ritam života na Balkanu. Kao još jednu zanimljivost moram navesti i činjenicu da je jedan od glavnih likova i svojevrsni filmofil što je krajnje neočekivana karakteristika za ovakav film.

Ovako svjež i vitalan film nisam dugo vremena pogledao. Prepun je smijeha, dubokih osjećaja i lijepih poruka. Pogledati odmah!