88 Minutes (2007)

Nevjerojatno mi je vidjeti Al Pacina u ovako ispodprosjećnom trileru koji smrdi na amaterizam. Jedini mamac za gledatelje je ovaj poznati glumac koji nam nije ni blizu podario vrhunsku izvedbu, zasigurno radi notorno lošeg scenarija koji sadrži sažvakane stereotipe iz čitavog niza loših trilera koji su išli direkt na DVD.
Čitav film prati iritantna glazba koja gradira od jeftinog ambijentalnog loungea do gangsta rapa koji se ovdje uklapa kao beskućnik u sjednicu Rotary kluba.
Polu-poznatih glumaca ima nekoliko, namjera je očito bila staviti dosta poznatih lica u film kako bi se zbunilo prosjećnog gledatelja i otežalo mu otkrivanje zle individue oko koje se film vrti. To filmu nimalo ne pomaže, samo dodaje crnu točku u CV svakog od tih glumaca.
88 Minutes je beskrajno dosadan film spore radnje i okrutno lošeg scenarija kojeg treba pogledati samo i jednino ako se nalazite zatočeni na nekon pustom mjestu i imate kao zabavu DVD player i ovaj film. I tada treba promisliti da li je možda bolje gledati zid.





