Jednom sam prilikom čitao knjigu o psihičkim poremečajima i saznao da postoje ljudi koji se panično boje vjetra, drugi stolica a neki se potpuno uspaniče kada vide dijete. Uistinu nas ima svakakvih, a ovaj se film bavi nesvakidašnjim ljudima. Naime, paralizirani radio reporter prilikom istraživanja priče naiđe na skupinu zdravih pojedinaca koji od svega na svijetu najviše žele biti paralizirani i život provesti u invalidskim kolicima. Koliko god to djelovalo nevjerojatno, ovaj opskuran poremećaj ima svoje ime i nije izmišljotina.

Glavnu ulogu igra samozatajan Nick Stahl kojeg smo gledali kao Johna Connora u Terminatoru 3 i kao Ben Hawkinsa u genijalnoj seriji Carnivàle. Uz njega se nalazi Vera Farmiga, karakterna glumica povećeg potencijala koja je ovdje pokazala dubinu svoje glume.

Uživao sam gledajući zanosnu fotografiju te rafiniranu kameru koja stvara doista poseban ugođaj. Quid Pro Quo je jedan od najzanimljivih filmova koje sam gledao ove godine i toplo ga preporučam svim ljubiteljima drama koje se bave teškim životnim pitanjima.

Kako za par sati idem na Metal Maniu uživati u vikendu ispunjenom kvalitenom glazbom, veselim ljudima i hladnom pivom, ovo je bilo idealno vrijeme za nabrijavanje jednim prigodnim dokumentarcem.

“Metal: A Headbanger’s Journey” nas vraća 35 godina u prošlost te obuhvaća metal od njegovih početaka ilustrirajući povijest koja je mnogim današnjim slušateljima ekstremne glazbe možda nepoznata. Poveznice se vuku sa utjecajima klasične glazbe općenito na metal zvuk, te se na pregledan način gledatelj upoznaje sa raznim podžanrovima metala te njihovim međusobnim utjecajem.

Autor je napravio čitav niz zanimljivih intervjua sa afirmiranim glazbenicima iz bendova kao Iron Maiden, Emperor, Slipknot, Black Sabbath, Rage Against The Machine, Slayer, Lamb of God, Motley Crue, Gorgoroth, itd.

Dokumentarac istražuje zašto je metal uvijek bio žrtva nerazumjevanja, stereotipa i cenzure, a njegovi fanovi marginalizirani od strane društva. U tome uspjeva nudeći nam različite perspektive i mišljenja, te ga mogu preporučiti ljubiteljima metala kao i onima koji se sa njim nisu susreli pošto će dosta naučiti.

Za one koji nisu nikada vidjeli kako izgleda metal festival, gledajući ovo glazbeno putovanje imaju prilike osjetiti atmosferu na Wackenu, glavnom destinacijom za metalce iz cijelog svijeta koji je ove godine privukao više od 70,000 posjetitelja.

Bez obzira na popularnost, metal je uvijek bio i ostati će glazba za autsajdere. Ima nas možda malo, al znamo šta valja! :) Horns up!

Slijedi presjek nekoliko filmova koje sam pogledao ali o kojima neću pisati osvrt. Evo nekoliko crta da vidite jel ih se isplati pogledati ili ne.

• Meet Dave (2008) - Eddie Murphy je odavno propao kao glumac a sa ovom jedva gledljivom strahotom je zapečatio svoj status gubitnika na velikom platnu.
• Rendition (2007) - Vrlo moćna kritika američke ratne politike u kojem glume iskusne face a čeka vas prekrasna fotografija, zanimljiv scenarij i odlična režija.
• Superhero Movie (2008) - Jadna parodija u kojoj se pojavljuje neizbježni Leslie Nielsen. Daleko je ovo od klasika kao što su Loaded Weapon ili Hot Shots, gledajte samo ako baš brijete na parodije.